REZISTENCIJA NA ANTIBIOTIKE



Mikrobiološka rezistencija na antibiotike (antimikrobna rezistencija, AMR) u današnje vrijeme predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju i preuzima sve veću važnost u svijetu. Povećanje broja multirezistentnih bakterija povezano s nedostatkom novih antibiotika prijetnja je globalnom zdravlju. Neki pacijenti ostaju bez terapijskih mogućnosti s obzirom da su neke bakterije rezistentne na sve antibiotike.


Da bi se znao točan odgovor na pitanje što je antibiotska rezistencija, potrebno je naglasiti da su antibiotici vrijedni lijekovi koji sprečavaju rast bakterija, ali se primjenjuju isključivo za liječenje bakterijskih infekcija. Učestalim i nekritičnim uzimanjem antibiotika bakterije razvijaju otpornost, tj. zaobilaze načine na koje antibiotici na njih djeluju i u tome su sve uspješnije. Nažalost, antibiotici se često uzimaju nepotrebno, npr. za liječenje virusnih repiratornih infekcija, čiji se početni simptomi preklapaju sa sličnom, ali ne dokazanom bakterijskom infekcijom, kod povišene temperature ili u svrhu prevencije bakterijskih infekcija u dječjoj praksi. Osim u humanoj medicini, antibiotici se primjenjuju i kod životinja, a nalaze se i u namjernicama, što se također održava na zdravlje ljudi.


AMR nije ograničen na geografsko područje ni određenu državu. Evropski centar za prevenciju i nadzor bolesti (EDCD) je 2008. godine procijenio da je širom Evrope 25 000 smrtnih slučajeva i 2,5 milijona dana produženog bolničkog liječenja na godišnjem nivou bilo uzrokovano infekcijama multirezistentnim bakterijama, što je dovelo do troška od 1,5 milijardi eura. Prema podacima Organizacije za evropsku ekonomsku suradnju (OECD) se procjenjuje da bi svake godine 700 000 smrti širom svijeta moglo biti prouzrkovano AMR-om. Unatoč poduzetim koracima, uključujući i napore Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, engl. WHO), broj žrtava (mortalitet, morbiditet) je u stalnom porastu, a izgledi su sve slabiji; prema literaturi i epidemiološkim istraživanjima, ako se ništa ne poduzme, rezistencija na antibiotike bi do 2050. godine mogla postati vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Zbog velike potrebe za prevencijom infekcija i racionalne upotrebe antibiotika, potrebe za pronalaženjem novih terapijskih mogućnosti, očuvanja učinkovitosti postojećih antibiotika i obuzdavanja širenja rezistencije.

Različite državne, evropske i internacionalne inicijative koje su se pojavile posljednje decenije su odraz zajedničke posvećenosti aktivnom rješavanju ovog problema. Od osnovne je važnosti da svi sudionici udruže snage da bi se izbjeglo nepotrebno preklapanje napora te da se osigura bolja povezanost unutar svjetskog pokreta borbe protiv AMR-a. Stoga je, nakon razmatranja problema AMR-a u svijetu, WHO u suradnji s FAO-om i OIE-om razradio globalni plan djelovanja (engl. GAP). GAP postavlja pet velikih ciljeva i naglašava pristup „Jedno zdravlje“ (engl. OneHealth) kao sveobuhvatni pristup zdravlju čovjeka povezanom sa životinjskim svijetom i okolišem. Mnoge su se države obavezale da će do sredine 2017. godine izraditi i provesti nacionalnu strategiju u skladu s GAP-om.

Akademska zajednica i farmaceutska industrija su ipak u najboljoj poziciji za razvijanje novih lijekova i alternativnih pristupa terapiji, a državne i međunarodne agencije bi trebale učiniti napore radi pojačanja nadzora i razviti pokazatelje za praćenje potrošnje antibiotika i rezistencije kod ljudi i životinja. Obaveza zdravstvenih radnika je primijeniti AMR smjernice i pratiti njihovu primjenu. U skladu s tim, kontrolisanje rezistencije i očuvanje efikasnosti antibiotika je dužnost svih nas i može se ostvariti jedino zajedničkim trudom uz nastojanja da se razviju novi antimikrobni lijekovi.


Prevencija infekcije i strategije kontrole bi trebale ići ruku pod ruku s:

  • racionalnom upotrebom antibiotika,

  • odgovarajućim sredstvima za kontrolu i nadziranje

  • ispravnim dijagnostičkim testovima za odluku o odgovarajućoj terapiji.

Jačanje inicijativa javnog zdravstva za rješavanje ovog javnozdravstvenog problema zahtijeva jedinstveni pristup na nivou Svijeta. Iako postoje bitne razlike u epidemiologiji AMR-a i organizovanju nadzora infekcija u evropskim zemljama, načela osnovnih strategija u kontroli AMR-a i prevenciji HCAI-a su jednaka. Međutim, da bi se prevladale državne razlike, različite organizacije, pristupi prevenciji i kontroli infekcije te nadzor nad upotrebom antibiotika, u rješavanje problema se moraju uključiti mnogi relevantni sudionici u svakoj pojedinoj zemlji.



2 views0 comments

Recent Posts

See All